čovjek se s vremena na vrijeme počne osećati zapostavljeno....
imao je prijatelja kojeg je obožavao,znali su svaku tajnu jedno o drugome,nije mogao proći dan da si ne čuju glas ili razmjene poruke....
uvijek bi se našao način da spoznaju da ta osoba nije varka....
ta ljubav nije mogla biti izmišljena...
ti osjećaji se nisu mogli opisati na listu papira...
voljeli su se kao brat i sestra....
obećali jedno drugome da će usprkos svemu ostati skupa,ostati prijatelji,ostati brat i sestra....
ali....
naravno uvijek postoji to "ali"...
iritirajuća kratka riječ od tri slova ali može promijeniti tijek svega....
brat je upoznao još nekoliko osoba s kojima se zbližio....
našao je novu sestru....
njegova prva sestra je počela osjećati usamljenost....
nisu više nikada razgovarali na nivou kao prije,dok su još bili...djeca....
počela ga je gubiti iako je on uporno tvrdio da se to nikada neće dogoditi....
ali ona je znala da se njihov odnos bliži kraju....
znala je od trenutka kada su si izrazili osjećaje da će se to kad-tad dogoditi al da će to doći ovako brzo...to nije znala....
možda je ona kriva....
možda je postala dosadna i naporna obaveza....
ne može da sazna....
strah ju je da sazna....
da je odbije brat kojeg voli svim srcem....
zna da nikada ništa neće biti isto....
previše promjena je tu....
previše ljudi,previše...dosade koja se prostire i raste....
al opet sestra se nada da će nekada dobiti poruku ili riječ od brata....
zašto?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.