Držim da sam okrenula novi list ovih dana. Zapravo,pokušavam ga okrenuti.
Zašto?
Pa,neke stvari iz prošlosti su me napustile ili radije reći osjećaji.Stanje u kojem sam bila do prije nekog vremena bilo je za mene totalno sjebano. Sva ona uzbuđenja,sav smijeh,sva...ljubav,nestala je. Ne u jednom trenutku,ne,ne,ne.Tako bezosjećajna osoba nisam. Dogodila se ona stara: "Vrijeme i udaljenost čine svoje." Da mi je žao...mislim da nije iako i sada maštam one snove o budućnosti kao i u ono vrijeme,samo sada smatram da su to ostaci tih osjećaja. Zapravo...sad kad se sjetim tih dana taj osjećaj mi je doima pomalo...dosadnim. Sama se sebi činim dosadnom. Možda se to čini grubom riječi jer jedna osoba zna kroz kakve sam situacije prolazila,ali sada sve je prošlo. Ali sada imam takav ravnodušan osjećaj,tako me je za sve to postalo nebriga da mi je na neki način…drago. Osjećala sam se kao privezana uza stup,da sam htjela pobjeći,al nisam mogla a sada…jednostavno sloboda. Lijepo je ponovno imati normalne osjećaje prema realnim ljudima.

Ono poglavlje zatvaram. Bit će teško. Sad mi je već teško,ali odlučila sam da neću više i neću više.

First step: malo blog srediti.
Second step: …We'll see what the future brings...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.